
Kompaniju Sigmapharm osnovali su 1950. godine prof. dr. Herbert J. Pichler, lekar Klinike za ORL Kliničke bolnice u Beču i dr. Herbert Punzengruber, hemičar. 60-tih godina prošlog veka, u vreme početaka astronautike, prof. dr. Pichler je u Austriji postao poznat po nadimku “Moonpichler” na osnovu uloge komentatora uzbudljivog TV prenosa prvog sletanja na Mesec (u to vreme radio je na poslovima TV emitovanja u Innsbrucku). Povezanost astronautike, vazdušne medicine i svemirskog istraživanja doprinela je razvoju mnogih projekata i novih oblika lekova, a od samog početka naglasak je bio na otorinolaringologiji. Razvoj Sigmapharma se od početka zasnivao na snažnoj ekspanziji, čemu su doprineli novi, uspešni proizvodi i prodor na druga tržišta, što se očekuje i u budućnosti. Poseban talenat prof. dr. Pichlera u vođenju poslova prerastao je u poslovnu filozofiju kompanije po čemu je i danas poznata. Iako penzionisan, i dalje pomaže kompaniji u svojstvu stručnog nadzora u saradnji sa direktorom dipl. ing. Franz Hattingerom, nastojeći da pomogne mlađim voditeljima pojedinih odeljenja.
Osim dobrih proizvoda, i pozitivni međuljudski odnosi stvaraju osnove za dalji razvoj unutar i izvan kompanije. Sa 40 zaposlenih, Sigmapharm se ubraja u srednje veliku kompaniju, visoko specijalizovanu za proizvodnju kapi za oči i nos. Saradnja sa drugim srednje velikim kompanijama dopušta visoki stepen prilagođavanja na promenjive zahteve tržišta. Nova tržišta i nove mogućnosti otvorili su se ne samo davanjem licenci inostranim kompanijama, nego i proizvodnjom po licencama multinacionalnih kompanija, odnosno koncerna ("Bene", "Desitin", "Ferring" i "Fisons").
Osim dobrih proizvoda, i pozitivni međuljudski odnosi stvaraju osnove za dalji razvoj unutar i izvan kompanije. Sa 40 zaposlenih, Sigmapharm se ubraja u srednje veliku kompaniju, visoko specijalizovanu za proizvodnju kapi za oči i nos. Saradnja sa drugim srednje velikim kompanijama dopušta visoki stepen prilagođavanja na promenjive zahteve tržišta. Nova tržišta i nove mogućnosti otvorili su se ne samo davanjem licenci inostranim kompanijama, nego i proizvodnjom po licencama multinacionalnih kompanija, odnosno koncerna ("Bene", "Desitin", "Ferring" i "Fisons").