Fitoterapija je široko rasprostranjena.
Biljke su i drevni lekovi i vrlo savremeni izvori zdravlja. Osim svojih poznatih efekata, biljke nude ogromnu prednost nežnijeg delovanja s minimalnim negativnim efektima.
Biljni preparati mogu se nalaziti u različitim oblicima.
Standardizovani ekstrakti se dobijaju koncentrisanjem macerata pripremljenog iz biljke ili njenih lekovitih delova. Time je moguće izdvojiti većinu korisnih komponenti i uvek kontrolisati sadržaj aktivnih sastojaka. Ova metoda omogućava da se osigura uvek isti kvalitet proizvoda.
Kurkuma, odnosno kurkumin i kvercetin su predmet velikog interesa istraživača.
Kurkuma (Curcuma longa) poznata i kao indijski šafran, u mnogim kuhinjama sveta, posebno u Aziji i na Bliskom istoku, koristi se kao začin, samostalno ili u začinskim mešavinama. Specifična je po tome što se dodaje i u slatka i u slana jela. U tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini kurkuma zauzima posebno mesto i koristi se u lekovitim preparatima. Koren biljke sadrži aktivne supstance kurkuminoide, od kojih je najzastupljeniji kurkumin.
Kvercetin iz ekstrakta japanskog bagrema (Sophora Japonica) spada u grupu spojeva naziva flavonoidi. Nalazi se u sastavu različitih biljaka i hrane, poput crvenog vina, luka, zelenog čaja, jabuka, bobičastog voća, ginka, kantariona, zove i sl.
Nasafytol sadrži i vitamin D koji doprinosi normalnoj funkciji imunog sistema.